Zašto se na svetu Luciju sije božićna pšenica

Božićna pšenica u mnogim hrvatskim domovima sije se na blagdan svete Lucije ili svete Barbare, a do Badnjaka izraste u gust zeleni busen na stolu. Taj običaj nije samo ukras: u hrvatskoj seoskoj tradiciji bio je dio cijelog niza obreda kojima se osiguravao boljitak u idućoj poljodjelskoj godini, piše Hrvatska enciklopedija.

Sveta Barbara slavi se 4. prosinca, a sveta Lucija 13. prosinca, pa pšenica do Božića ima dva do tri tjedna da nikne i naraste. Što je ranije posijana, to je busen viši kad obitelj sjedne za badnjačku večeru.

Dodaj Croglobal među omiljene izvore na Googleu

Božićna pšenica u ciklusu blagdanskih običaja

Prema natuknici Božić u Hrvatskoj enciklopediji, uz Božić se u hrvatskom folkloru veže ciklus običaja koji počinje u studenome Adventom, a završava prvih dana siječnja. U njega ulaze Sveta Barbara, Sveti Nikola, Sveta Lucija, Badnjak, Božić, Stjepanje, Ivanje, Nevina dječica, Nova godina i Tri kralja.

Na sam Božić na stolu su, navodi enciklopedija, bili obvezni plitica s izniklom pšenicom, posuda s različitim vrstama žita, božićna svijeća, posebni kruhovi i kolači. Na ognjištu je gorio panj badnjak, a na podu je bila razasuta slama ili sijeno.

Zelenilo u kući prije božićnog drvca

Natuknica Badnjak objašnjava da se kuća na Badnju večer kitila svježim zelenilom: vlatima isklijale pšenice, posijane na blagdane sv. Lucije ili sv. Barbare, ili granom zimzelene biljke poput veprinca, imele, božikovine ili crnogorice.

Okićeno božićno drvce na selu se, prema istom izvoru, prihvaća tek u novije doba, pod utjecajem gradskih običaja. U građanskim obiteljima drvce i darivanje bili su uobičajeni ranije.

Na stolu je uz pšenicu stajala i posuda sa svim vrstama žita, takozvana panspermija, u koju su se zabadale jedna ili tri svijeće. Gasilo ih se vinom, kruhom ili žitom, a pritom se gatalo o budućoj godini.

Što je pšenica značila

Hrvatska enciklopedija naglašava da su svi ti simbolički postupci, od slame na podu do žita na stolu, bili u funkciji osiguranja boljitka u budućoj poljodjelskoj godini. Mlada, zelena pšenica usred zime tako je bila znak nade da će i iduća žetva biti dobra.

Ista ideja obilja proteže se kroz cijele blagdane. Na Božić je u kući, piše enciklopedija, moralo prevladavati obilje, osobito u jelu i piću, a na Ivanje, 27. prosinca, božićna se slama iznosila iz kuće i stavljala na voćke.

I sam naziv Badnjak dolazi iz praslavenskog korijena sa značenjem bdjenja, kakav nalazimo i u glagolima bdjeti i buditi. Odnosi se na bdijenje uoči velikog blagdana, sve dok ne završi ponoćna misa.

Mnogi od tih običaja, zaključuje enciklopedija, ukorijenjeni su u europskoj kršćanskoj kulturi, ali skup božićnih običaja u Hrvatskoj ima mnogo etničkih i lokalnih osobitosti.

Pročitajte još: Kaj, ča i što: odakle trima hrvatskim narječjima imena i Maraskino: zadarski liker koji se pio na europskim dvorovima.