Grički top puca u podne od 1. siječnja 1877.: Zašto je šutio deset godina nakon Prvog svjetskog rata i dvaput nakon potresa

Grički top s kule Lotrščak na zagrebačkom Gornjem gradu svakoga dana pucnjem označava podne – i to od 1. siječnja 1877. godine. Običaj je pokrenuo gradski vijećnik Đuro Deželić, a top je u gotovo 150 godina šutio samo nekoliko puta: tijekom Prvog svjetskog rata i još deset godina poslije, te dvaput nakon potresa 2020.

Podaci o povijesti topa i kule navedeni su prema Hrvatskoj Wikipediji i opisu kulturnog dobra iz Registra kulturnih dobara Ministarstva kulture.

Grički top: od Hidrometeorološkog zavoda do Lotrščaka

Prvi top koji je označavao podne nije bio u kuli, nego u zgradi Hidrometeorološkog zavoda. Današnji smještaj, kula Lotrščak na Strossmayerovu šetalištu, postao je s vremenom zaštitni znak cijele priče.

Top je mirovao cijeli Prvi svjetski rat i ponovno je zapucao tek 1928. godine. Današnji top peti je po redu: Zagreb ga je dobio za Univerzijadu 1987. godine. Riječ je o brdskom topu kalibra 76 milimetara, a pucanj je jak oko 140 decibela.

Potres koji je pogodio Zagreb 22. ožujka 2020. utišao ga je prvi put nakon Prvog svjetskog rata: od 28. ožujka nije pucao do 11. svibnja 2020. Nakon potresa kod Petrinje, 28. prosinca 2020., top je ponovno zašutio i vratio se tek 14. veljače 2022. godine.

Zašto se kula zove Lotrščak

Kula se isprva zvala kula od Dverca, po malim gradskim vratima uz koja je stajala. Ime Lotrščak dobila je nakon 1646. godine, kada je u nju smješteno zvono nazvano latinski campana latrunculorum – zvono razbojnika. Zvonilo je svake večeri prije zatvaranja gradskih vrata, a starozagrebački naziv „lotrijaši” s vremenom je dao ime cijeloj kuli.

Lotrščak je po četvrtastom tlocrtu i strukturi zidova romanička obrambena kula, a uz Kamenita vrata i Popov toranj najbolje je sačuvan dio nekadašnjeg obrambenog sustava Gradeca. Današnji izgled dobila je u 19. stoljeću, nakon pregradnje arhitekta Kune Waidmanna. Visoka je 19 metara, a s krovištem i kupolom ukupno 30 metara.

Na vrhu je vidikovac s kojeg se pruža pogled na Donji grad, a kula je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske pod registarskim brojem Z-180.

Legenda o pijetlu i turskoj vojsci

Uz top se veže i poznata zagrebačka legenda. Prema njoj, Turci su se utaborili s druge strane Save, a kad je top s Griča u podne opalio, kugla je pogodila upravo pijetla kojeg je paša htio pojesti. Turska se vojska, kaže priča, uplašila i povukla. Legenda se i danas prepričava posjetiteljima Gornjeg grada.

Pročitajte još: Hrvatski grb: Šahovnica nije uvijek imala 25 polja