Licitarsko srce: zašto ga je mladić darivao djevojci i kako je medičarski obrt sjeverne Hrvatske ušao na UNESCO-ov popis

Licitarsko srce, crveni kolač od slatkog tijesta ukrašen šećernom glazurom i malim ogledalcem, jedan je od najprepoznatljivijih hrvatskih suvenira. Iza njega stoji obrt star nekoliko stoljeća: medičarstvo sjeverne Hrvatske, koje je UNESCO 2010. upisao na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Prema Hrvatskoj enciklopediji, licitar je ornamentiran figuralni kolač od slatkoga tijesta, ali i obrtnik koji ga izrađuje. Naziv dolazi od austrijskonjemačke riječi Lebzelter, a isti majstor, medičar, tradicionalno je izrađivao i napitke od meda poput medice i gvirca, svijeće te zavjetne darove od voštanog voska.

Dodaj Croglobal među omiljene izvore na Googleu

Od samostanskih kalupa do gradskih obrtnika

Tradicija izrade licitara počela je u srednjem vijeku. U 16. i 17. stoljeću u mnogim europskim samostanima pripravljali su se kolači s pomoću bogato ukrašenih drvenih kalupa, a u istočnoalpskom području takva je izrada ubrzo prerasla u obrt.

Obrt se postupno proširio na druge dijelove srednje Europe i na panonske krajeve Hrvatske. U 18. i 19. stoljeću licitari su u Zagrebu, Karlovcu, Koprivnici, Samoboru, Varaždinu i drugim gradovima bili ugledni obrtnici, a njihovi proizvodi bili su omiljeni među pripadnicima svih staleža, navodi enciklopedija.

Kako nastaje licitarsko srce

Nekad se tijesto utiskivalo u ručno izrađene drvene modele, a danas se oblikuje u limenim kalupima, peče i boji voćnim bojama: crvenom, žutom, zelenom i bijelom. Zatim se ukrašava šećernom smjesom, ogledalcima, sličicama ili natpisima na papiru.

UNESCO-ov opis navodi da je recept isti za sve majstore: brašno, šećer, voda i soda bikarbona, uz obavezne začine. Izrada traži vještinu i brzinu, a svaki majstor licitare ukrašava na svoj prepoznatljiv način.

Srce nije jedini oblik. Licitari se rade i kao dijete u povoju, konj, jahač na konju, torbica ili krunica, ali je srce najrašireniji motiv.

Ukrasi nisu samo dekoracija. Prema UNESCO-ovu opisu, na licitare se stavljaju sličice, mala ogledala te stihovi ili kratke poruke, pa svaki kolač nosi i osobnu poruku onome kome je namijenjen.

Dar ljubavi i dar za vjenčanje

Običaj darivanja licitara, kojim mladić djevojci iskazuje privrženost i ljubav, duboko je ukorijenjen u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Prema enciklopediji, na njega podsjeća i balet Krešimira Baranovića „Licitarsko srce“.

UNESCO navodi i da se srca često pripremaju za vjenčanja, ukrašena imenima mladenaca i datumom vjenčanja. Licitari su se tradicionalno prodavali na sajmovima i proštenjima, a medičari su i danas nezaobilazni sudionici lokalnih svečanosti.

Pravila obrta: svatko na svom području

Zanimljiv dio tradicije je nepisano pravilo o području rada. Prema opisu u UNESCO-ovu dosjeu, koji je pripremilo Ministarstvo kulture, svaki licitar radi na svom području i ne ulazi u područje drugog majstora.

Znanje se stoljećima prenosilo s generacije na generaciju, isprva samo na muškarce, a danas i na žene. UNESCO licitar opisuje kao jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatskog identiteta, koji lokalnim zajednicama daje osjećaj pripadnosti i kontinuiteta.

Licitari mogu dobiti i zaštitu oznakom zemljopisnog podrijetla, o čemu je Croglobal pisao u prosincu 2025. u članku Zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla sada mogu dobiti i čipke i licitari.

Pročitajte još: Zašto se kravata zove kravata: od hrvatskih konjanika do kraljevske pukovnije Luja XIV. i Slavoljub Penkala i njegovih 80 izuma

Izvori: Hrvatska enciklopedija (Leksikografski zavod Miroslav Krleža), UNESCO – Gingerbread craft from Northern Croatia (dosje br. 00356).