Kaj, ča i što: Odakle trima hrvatskim narječjima imena

Hrvatska narječja dobila su imena po jednoj jedinoj riječi, onoj kojom se pita „što“. Kajkavci kažu kaj, čakavci ča, a štokavci što ili šta, pa je jezikoslovlje tu razliku uzelo za naziv sva tri narječja hrvatskoga jezika. Iza tako jednostavnog imena krije se ipak puno složenija priča o seobama, otocima i Hrvatima izvan domovine.

Na fotografiji je Laz Stubički u Hrvatskom zagorju, kraju u kojem se i danas govori kajkavski.

Dodaj Croglobal među omiljene izvore na Googleu

Kaj: narječje sjevera koje se nekad širilo do Slavonije

Kajkavsko narječje nazvano je prema upitnoj zamjenici kaj. Danas se govori uglavnom sjeverno od Kupe, na području nekadašnjih Varaždinske, Zagrebačke i Bjelovarsko-križevačke županije, u dijelu Gorskog kotara i u Međimurju. Prije osmanskih provala zauzimalo je mnogo veći prostor i bilo rašireno u velikom dijelu zapadne Slavonije, ali se pred Osmanlijama stanovništvo povlačilo prema sjeverozapadu.

Iste su seobe odnijele kajkavce i izvan Hrvatske. Kajkavski se govori u zapadnoj Mađarskoj, ali i u Slovačkoj, oko Bratislave, u mjestu Hrvatski Grob, gdje su se kajkavci nastanili u 16. stoljeću. Enciklopedija ističe da je kajkavski, poput čakavskog, bolje od štokavskog sačuvao stare značajke u glasovima, oblicima i riječima, a danas se najčešće dijeli na šest dijalekata.

Ča: Zašto na Korčuli kažu što, a u Istri kaj

Čakavsko narječje ime duguje zamjeničkoj riječi ča, u genitivu najčešće česa. Zanimljivo je da se ta riječ danas ne govori na cijelom čakavskom području. Na Korčuli, Lastovu, čakavskom dijelu Pelješca i na mnogim dijelovima obale kaže se što ili šta, a u Istri oko gornjeg toka Mirne i u dijelu govora južno od Kupe kaj. Čakavski trag ipak ostaje u složenicama s prijedlozima, poput zač i poč.

Čakavština obuhvaća sve otoke od Krka i Cresa do Lastova i Korčule, a Mljet je prvi štokavski otok. Na kopnu je čakavska gotovo sva Istra i Hrvatsko primorje do Novog Vinodolskog, dok je Senj čakavska oaza među štokavskim naseljima. Čakavski se prostire i u unutrašnjost, prema Gackoj i Pokuplju, a mala skupina postoji u Žumberku oko Jurkova Sela.

Čakavci žive i u Austriji: većina hrvatskih govora u Gradišću i u susjednim slovačkim i mađarskim selima čakavska je. Gradišćanski Hrvati tako i danas čuvaju narječje koje su njihovi preci ponijeli iz domovine.

Što: Najveće hrvatsko narječje

Za štokavsko narječje enciklopedija kao prvu tipičnu značajku navodi zamjeničku riječ što ili šta, uz napomenu da je govori i dio čakavaca. Prije velikih seoba u 16. i 17. stoljeću štokavština se dijelila na zapadnu i istočnu, a zapadnoštokavsko je bilo i Dubrovačko primorje.

Hrvatski štokavski govori danas su najrašireniji u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a ima ih i u Italiji u pokrajini Molise, u austrijskom Gradišću, u Mađarskoj i u rumunjskom Rekašu. Među štokavskim dijalektima je i slavonski, koji enciklopedija opisuje kao arhaični šćakavski dijalekt, a novoštokavski ikavci dobro su zastupljeni u Lici.

Granice narječja nisu oštre: enciklopedija upozorava da su kajkavski govori na istoku pod utjecajem štokavskog, na sjeverozapadu slovenskog, a na jugozapadu čakavskog. Zato se u istom kraju često čuju i kaj i što, a jedna upitna riječ samo je najlakši znak po kojem se narječja razlikuju.

Pročitajte još: Tri hrvatske čipke na UNESCO-ovu popisu i Hrvatski grb: šahovnica nije uvijek imala 25 polja

Izvori: Hrvatska enciklopedija, natuknice kajkavsko, čakavsko i štokavsko narječje (Leksikografski zavod Miroslav Krleža).