Zašto se na Martinje krsti mošt: Šaljivi običaj potekao je iz plemićkih zabava, a guska na stolu znak je obilja

Krštenje mošta šaljivi je običaj kojim se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, posebno u Hrvatskom zagorju, na Martinje, 11. studenoga, mošt simbolično pretvara u mlado vino. Uz njega se priređuje obilata gozba, a glavno jelo je pečena martinjska guska.

Dodaj Croglobal među omiljene izvore na Googleu

Običaj se danas doživljava kao vinogradarska fešta, ali njegovi korijeni nisu u seljačkim klijetima. Prema Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, začetke ovog parodijskog ceremonijala treba tražiti u plemićkim zabavama feudalnog razdoblja.

Krštenje mošta: Od plemićke zabave do pučkog običaja

Hrvatska enciklopedija izvore krštenja mošta vidi u germanskom pučkom slavlju blagoslova vina, koje se održavalo na dan svetog Ivana Evanđelista. U sjeverozapadnim hrvatskim krajevima to se slavlje preselilo na dan svetog Martina.

Takozvani Martinsfeier slavio se isprva u plemićkim krugovima, a tek je kasnije postao običaj šireg puka. Od 19. stoljeća poznata su i pisana „pravila“ kojima se uređivalo kako se krštenje odvija, što pokazuje da je riječ o ustaljenom obredu s vlastitim redom, a ne o slučajnoj zabavi.

Šala je u tome što se mošt „krsti“ kao da je riječ o novorođenčetu. Mošt je, prema enciklopedijskoj definiciji, neprovreli grožđani ili voćni sok dobiven tiještenjem zrela voća. Grožđani mošt sadrži 70 do 85 posto vode i 15 do 30 posto šećera, a tek vrenjem postaje vino. Krštenjem se tako šaljivo obilježava mošt koji postaje novo vino.

Martinje i Martinja: Blagdan obilja

Naziv Martinje rabi se u Hrvatskom zagorju, dok se u Istri i Hrvatskom primorju govori Martinja, u ženskom rodu. Iako pisani izvori koji potvrđuju Martinje kao pučki praznik obilja nisu stariji od 17. i 18. stoljeća, povezanost dana svetog Martina s materijalnim obiljem i blagostanjem seže do srednjeg vijeka, navodi enciklopedija.

Pročitajte još: Martinje 2026: gdje proslaviti blagdan mladog vina

Tko je bio Sveti Martin

Sveti Martin Tourski rođen je oko 316. u Sabariji u rimskoj provinciji Panoniji, današnjem Szombathelyju u Mađarskoj, nedaleko od hrvatske granice. Bio je carski gardist u Galiji, a nakon napuštanja vojne službe postao je redovnik i utemeljio zajednicu pustinjaka u Ligugéu kraj Poitiersa, prvi samostan u Galiji, piše Hrvatska enciklopedija.

Biskup Toursa postao je 372., djelovao je kao propovjednik u Panoniji, Italiji i Galiji, a umro je 8. studenoga 397. u Candesu. Najpoznatija legenda o njemu, koju je zabilježio njegov učenik i biograf Sulpicije Sever, govori da je svoju vojničku odjeću podijelio s golim prosjacima. Njegov blagdan, 11. studenoga, povezan je s nizom pučkih običaja, od kojih je u Hrvatskoj najpoznatiji upravo krštenje mošta.

U Poitiersu ga je biskup sveti Hilarije imenovao egzorcistom, a nakon Hilarijeva povratka iz progonstva 360. Martin se vratio u Galiju. Poslije je utemeljio i drugi samostan, Marmoutier pokraj Toursa. Usprotivio se upletanju cara Magna Maksima u crkvene poslove pri procesuiranju heretika u Španjolskoj, a pripisuju mu se i mnoga čuda.

Sabaria, Martinov rodni grad, nalazila se u rimskoj provinciji Panoniji, kojoj je pripadao i dio današnje sjeverne Hrvatske, pa je svetac i zemljopisno blizak krajevima u kojima se danas krsti mošt.

Kako se kroz povijest mijenjao i jedan od najpoznatijih hrvatskih simbola, pročitajte u tekstu Hrvatski grb: Šahovnica nije uvijek imala 25 polja.

Izvori: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (natuknice Martinje, Martin Tourski, mošt).