Tri hrvatske čipke na UNESCO-ovu popisu: Paška se šije iglom, lepoglavska plete batićima, a hvarsku od agave rade samo benediktinke

Paška čipka, lepoglavska čipka na batiće i hvarska čipka od agave od 2009. godine zajedno su upisane na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva pod nazivom Čipkarstvo u Hrvatskoj. Tri tradicije nastale su u tri različita kraja, svaka drugom tehnikom, a sve su stoljećima bile dodatni izvor zarade žena na selu i na otocima.

Prema Hrvatskoj enciklopediji, čipka se kao samostalna izrađevina javlja potkraj 15. stoljeća. Smatra se da je u početku nastala kao završetak neporubljene tkanine, kako bi se spriječilo paranje niti na odrezanom rubu, a s vremenom se taj završetak razvio u ukras. Hrvatska folklorna čipka poznaje osnovne tehnike kasnijega europskog čipkarstva, od raspleta na košuljama do čipke na batiće.

Paška čipka: šije se iglom, uzorak je kao paukova mreža

Paška čipka šivana je čipka koja se radi iglom. Enciklopedija navodi da je takozvani paški teg najviši stupanj šivane čipke na ženskim košuljama i rupcima s otoka Paga te da u sebi nosi biljeg bogate arhitektonske i klesarske tradicije, vidljiv u strogo geometrijskim motivima.

Prekretnica je bila 1904. godina, kad je na Pagu osnovana čipkarska škola. Od tada Pažanke od ukrasa na odjeći izrađuju i samostalne dekorativne predmete. Prema opisu UNESCO-a, paška čipka izvorno se koristila za crkveno ruho, stolnjake i ukrase na odjeći, a nastaje tako da se uzorak nalik paukovoj mreži ukrašava geometrijskim motivima. Vještinu danas prenose starije žene na tečajevima koji traju godinu dana.

Lepoglava: čipka na batiće i međunarodni festival

U sjevernoj Hrvatskoj čipka na batiće bila je raširenija od šivane, najviše u Podravini, Međimurju i Hrvatskom zagorju. Najjače je središte Lepoglava, gdje se izrada čipke udomaćila među seoskim stanovništvom, prije svega kao dodatni izvor zarade. Čipka nastaje pletenjem niti namotanih na batiće, drvene vretenaste držače.

Pod utjecajem čipkarske škole osnovane početkom 20. stoljeća, tom se tehnikom izrađuju modni detalji, ukrasi za dom i crkveno ruho. UNESCO navodi da se lepoglavska čipka često koristi za vrpce na narodnim nošnjama i prodaje na sajmovima, a svake se godine u Lepoglavi održava Međunarodni festival čipke.

Hvar: čipku od agave rade samo benediktinke

Najrjeđa je hvarska čipka. Izrađuju je samo redovnice u benediktinskom samostanu u gradu Hvaru, od niti koje se posebnim postupkom dobivaju iz sredine svježih listova agave. Čipka se radi bez predloška ili nacrta, pa je, kako navodi Hrvatska enciklopedija, svaki primjerak unikat. UNESCO je naziva čipkom od aloje i opisuje kako se tanke bijele niti tkaju u mrežu ili uzorak na kartonskoj podlozi.

Hvarska čipka smatra se simbolom grada Hvara. UNESCO kao glavnu prijetnju svim trima tradicijama navodi to što ih čuvaju uglavnom starije čipkarice, pa njihov opstanak ovisi o tome hoće li vještinu naučiti mlađe generacije.

Hrvatska čipka nije samo paška, lepoglavska i hvarska. Enciklopedija spominje i priplet iz Slavonije i Baranje, ukrasni šav između dviju širina platna, te jalbe s područja Ozlja, ženske kape ukrašene čipkastom strukturom nastalom tehnikom prepletanja niti razapetih na luk. Uz čipku, na UNESCO-ovu popisu iz sjeverne Hrvatske je i licitar. Pročitajte još: Licitarsko srce i medičarski obrt na UNESCO-ovu popisu. O najstarijem hrvatskom tekstu u kamenu pisali smo u članku Bašćanska ploča.