Ivan Vučetić, Hvaranin koji je svijet naučio čitati otiske prstiju

Redakcija · 13/11/2026 · 3 min čitanja
Stari kartoni s deset otisaka prstiju, valjak i ploča s tintom na drvenom stolu policijskog arhiva

Ilustracija: AI

Vidi komentare

Kad policija danas usporedi otisak prsta s mjesta zločina s bazom podataka, koristi načelo koje je krajem 19. stoljeća u Argentini razradio Ivan Vučetić, sin hvarskog bačvara. Rođen je u Hvaru 1858., a u La Plati je 1891. uveo sustav uzimanja i razvrstavanja otisaka svih deset prstiju, temelj onoga što svijet danas zna kao daktiloskopiju.

Vučetić je u rodnom gradu nakon pučke škole izučio bačvarski zanat u očevoj radionici, a humanističku izobrazbu stekao je kod franjevca B. Maroevića. Nakon četverogodišnjeg vojnog roka u Puli, 1884. iselio se u Argentinu.

Dodaj Croglobal među omiljene izvore na Googleu

Ivan Vučetić od kanalizacije do policijske statistike

U Buenos Airesu je najprije radio kao predradnik u gradskoj odvodnji, a 1888. zaposlio se kao vježbenik u računovodstvu središnjeg policijskog ureda pokrajine u La Plati. Godinu poslije postao je načelnik statističkog odjela, a 1891. pokrenuo je mjesečni bilten o stopi kriminaliteta.

Iste mu je godine povjereno da na temelju antropometrije Francuza Alphonsea Bertillona i ideje Britanca Francisa Galtona o dokaznoj vrijednosti otisaka prstiju ustroji službu za identifikaciju osoba. Vučetić je ubrzo razvio vlastiti sustav uzimanja, razvrstavanja i prepoznavanja papilarnih linija svih deset prstiju. Služba je počela raditi 1891., a već te godine među 645 zatvorenika u La Plati prepoznao je sedam povratnika.

Krvavi otisak palca i slučaj Rojas

Svjetsku pozornost privukao je 1892. slučaj Francisce Rojas, dvostruke djecoubojice. Unatoč lažnom iskazu, otkrivena je zahvaljujući krvavom otisku palca. Slučaj Rojas, piše Grad Hvar, ušao je u anale svjetske kriminalistike.

Vučetić je svoju metodu nazvao iknofalangometrijom, no uvriježio se naziv daktiloskopija. Put do priznanja nije bio lak: 1894. njegova je služba nakratko ukinuta, a tek je potkraj 1895. pokrajinska vlada službeno prihvatila njegove postavke. Argentinski sustav do 1908. prihvatili su Brazil, Čile, Bolivija, Peru, Urugvaj i Paragvaj, a kasnije se, ponegdje prilagođen, koristio i u Kaliforniji, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Kini.

Na njegov je prijedlog 1905. u Argentini i susjednim zemljama uvedena osobna iskaznica s otiskom prsta. Umro je u Doloresu u Argentini 25. siječnja 1925. U rodni Hvar vratio se samo jednom, tijekom svjetske turneje 1913., kad je već bio slavan.

Bista u Hvaru i centar MUP-a s njegovim imenom

U La Plati je 1923. otvoren Policijski muzej Juan Vucetich, a njegovo ime nosi i Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić” MUP-a u Zagrebu. U gradskom parku u Hvaru 2014. postavljena je njegova bista, rad kipara fra Joakima Jakija Gregova, a 2016. i podni mozaik “Otisak prsta” Tonke Alujević.

Svoje je postavke objavio u nizu djela, među kojima su Usporedna daktiloskopija (Dactiloscopia comparada, 1904.) i Razvoj daktiloskopije (Evolución de la Dactiloscopia, 1905.). Izlagao je na međunarodnim skupovima u Montevideu, Buenos Airesu, Rio de Janeiru, Santiagu i Washingtonu.

Povodom 160. obljetnice rođenja Grad Hvar i Hrvatska matica iseljenika 2018. su u gradskoj Lođi ponovno postavili multimedijalni projekt “Vučetić/Vucetich” autorice Ljerke Galic, s paviljonom u obliku papilarne linije otiska prsta.

Vučetić je bio i vrstan glazbenik, klarinetist i skladatelj, koji je u mladosti vodio hvarsku gradsku glazbu. Njegova je priča dio duge povijesti hrvatskog iseljeništva u Argentini, gdje i danas živi brojna hrvatska zajednica. Pročitajte još: Susret Hrvata u Córdobi

Budi prvi/prva koji komentira

Podijeli svoje mišljenje - ne moraš se prijaviti, traje 10 sekundi.

Ostavi komentar

Podijeli: WhatsApp Viber Facebook Telegram
Probaj Croglobal Swipe Vijesti u full-screen formatu - swipe kroz najnovije priče