Od Hollywooda do Istre: Goran Višnjić nakon desetljeća života u inozemstvu s obitelji se vraća u Hrvatsku

Goran Višnjić desetljećima je gradio međunarodnu glumačku karijeru, od Hollywooda do britanskog Cornwalla. Danas sa suprugom Evom i djecom ponovno gradi život u Hrvatskoj, a za novi dom odabrali su Istru. Kako sam ističe, povratak nije odluka koja se može provesti preko noći, osobito kada uključuje cijelu obitelj, školovanje djece i promjenu životnog okruženja.

Goran Višnjić jedan je od najpoznatijih hrvatskih glumaca u svijetu. Iz rodnog Šibenika otišao je u Zagreb, gdje je studirao na Akademiji dramske umjetnosti, a potom nastavio graditi karijeru u inozemstvu. Međunarodnu popularnost donijela mu je uloga dr. Luke Kovača u američkoj seriji „Hitna služba“ (ER), nakon koje je ostvario niz zapaženih uloga u međunarodnim filmskim i televizijskim produkcijama.

Godinama je živio u Sjedinjenim Američkim Državama, a potom se sa suprugom Evom i djecom preselio u Englesku. Sada obitelj poduzima novi veliki korak – povratak u Hrvatsku.

„Mi smo u procesu povratka. Ne možeš se preseliti iz Engleske u Hrvatsku preko noći. Ali da, vraćamo se“, rekao je Višnjić u razgovoru za IN Magazin.

Upravo riječ proces najbolje opisuje takvu životnu odluku. Povratak nakon desetljeća provedenih u inozemstvu ne podrazumijeva samo promjenu adrese, nego i usklađivanje obiteljskih, poslovnih i obrazovnih obveza. Kada se vraća cijela obitelj, potrebno je razmišljati i o djeci, njihovu školovanju i prilagodbi novoj sredini.

Hrvatska je uvijek ostala dio njihova života

Iako je najveći dio profesionalnog života proveo u inozemstvu, Višnjić nije izgubio vezu s Hrvatskom. Važan dio obiteljskog života bilo je očuvanje hrvatskog jezika i povezanosti s domovinom.

Glumac je ranije govorio i o tome kako nije želio da njegova djeca odrastaju pod teretom njegova imena i popularnosti. Budući da ga u Hrvatskoj prepoznaje velik broj ljudi, brinuo se da bi i djeca mogla biti izložena pozornosti koju nije želio za njih. „Mislim da im to ne treba, ne želim da imaju tu prtljagu“, govorio je Višnjić.

„Mi smo u procesu povratka. Ne možeš se preseliti iz Engleske u Hrvatsku preko noći. Ali da, vraćamo se“

Višnjići su za novi dom izabrali Istru, regiju maslinika, vinograda i slikovitih gradića

Život u inozemstvu tako je obitelji omogućavao i veću privatnost. Ipak, glumac je u ranijim istupima znao isticati prednosti života u Hrvatskoj, posebno opušteniji ritam i više vremena za uživanje u svakodnevici.

„Ljudi u Hrvatskoj su opušteniji, manje rade, imaju manje novca, ali više uživaju u životu jer nisu toliko zauzeti“, rekao je jednom prilikom.

Od Los Angelesa do Cornwalla, a potom do Istre

Nakon godina provedenih u Kaliforniji obitelj se preselila u engleski Cornwall, gdje je pronašla mirnije okruženje i više prostora za obiteljski život. Priroda i udaljenost od užurbanosti velikoga grada pružale su djeci drukčije odrastanje.

No život u Engleskoj nije značio i prekid veza s Hrvatskom. Obitelj je i dalje morala usklađivati život između dviju zemalja, a važan dio razmišljanja o povratku odnosio se na školovanje djece i očuvanje hrvatskog jezika. Govoriti hrvatski u obitelji jedno je, a razvijati čitanje i pisanje na materinskom jeziku u inozemstvu nešto drugo.

Udaljenost je također otežavala održavanje svakodnevnih kontakata s obitelji i prijateljima u Hrvatskoj. Zato se, uz profesionalne i obrazovne okolnosti, sve važnijim pokazalo pitanje kvalitete života i blizine ljudi s kojima su povezani.

Iako bi se kao moguća odredišta povratka mogli nametnuti Zagreb ili rodni Šibenik, obitelj je odabrala Istru. Privukli su ih priroda, klima, more i mirniji način života, ali i blizina obitelji i prijatelja.

Za ljude koji su desetljećima živjeli daleko od domovine takva povezanost može imati veliku vrijednost. Masline, vino, tartufi i more dio su istarskog načina života, ali povratak za obitelj Višnjić znači i ponovno približavanje ljudima i sredini s kojom je povezana.

Život u Hrvatskoj i međunarodna karijera

Povratak u Hrvatsku ne znači da Višnjić namjerava prekinuti međunarodnu glumačku karijeru. Njegov posao i dalje je vezan uz filmske i televizijske produkcije izvan Hrvatske, a priroda glumačkog zanimanja omogućuje mu profesionalni angažman u različitim dijelovima svijeta.

Njegov je primjer zato zanimljiv i u kontekstu povratka hrvatskih iseljenika. Povratak ne mora nužno značiti odustajanje od posla, poslovnih kontakata ili profesionalnog identiteta izgrađenog u inozemstvu. Moguće je živjeti u Hrvatskoj, a istodobno raditi za međunarodno tržište i zadržati veze s poslovnim okruženjem u kojem je karijera izgrađena.

Priča obitelji Višnjić pokazuje i da odluka o povratku nije uvijek prvenstveno pitanje novca ili zaposlenja. Kada je riječ o obiteljima koje su u inozemstvu ostvarile profesionalni uspjeh i osigurale uvjete za život, važnima mogu postati i drugi čimbenici: obitelj, obrazovanje djece, kvaliteta života, privatnost, klima i osjećaj pripadnosti.

Takva odluka za svaku je obitelj drukčija. Hrvati koji desetljećima žive u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Australiji i drugim zemljama često imaju djecu rođenu i odraslu izvan Hrvatske. Njihov povratak zato podrazumijeva više od odluke jedne osobe. Potrebno je razmotriti školovanje djece, posao, stanovanje, zdravstveno osiguranje, administrativne obveze i prilagodbu novoj sredini.

Upravo zato Višnjićeva rečenica da se „ne možeš preseliti iz Engleske u Hrvatsku preko noći“ nadilazi njegovu osobnu priču. Ona opisuje izazov s kojim se susreću i druge obitelji koje razmišljaju o povratku nakon dugog života u inozemstvu.

Više od jedne domovine

Višnjić je u ranijim intervjuima govorio i o odnosu prema različitim sredinama u kojima je živio te o glumi na više jezika. Na pitanje voli li više glumiti na engleskom ili hrvatskom jeziku, odgovorio je usporedbom svojih veza s različitim gradovima.

„To k’o da me pitate je li mi draže živjeti u Zagrebu ili Los Angelesu. Ljudi obično imaju dvije kuće, ne mislim na fizičke kuće, ja imam Šibenik i Zagreb pa imam Šibenik, Zagreb i Dubrovnik. Imam i Los Angeles. Nekako su to sve male kutije koje čuvate u sebi i onda kad otvorite tu jednu, fenomenalno. Tako je isto kad glumim na hrvatskom, sjajno, a kad glumim na engleskom, to je zadatak. Na španjolskom isto volim glumiti jer je izazovno pričati jezik koji ne govorite tako tečno kao engleski i hrvatski, ali ti izazovi su što čine stvari zanimljivim“, rekao je Višnjić.

Megapopularni hrvatski glumac – Goran Višnjić

Takav pogled na život i karijeru pokazuje da povratak ne mora značiti odbacivanje iskustava stečenih izvan domovine. Naprotiv, život u različitim zemljama može postati dio osobnog identiteta koji se nastavlja razvijati i nakon povratka.

Višnjić je pritom upozoravao i na razliku između slike koju ljudi imaju o javnim osobama i njihova stvarnog života. „Ljudi u Hrvatskoj koji nas ne poznaju imaju potpuno pogrešnu sliku o našem životu“, izjavio je u jednom od ranijih istupa.

Povratak i kvaliteta života

Hrvatska je za dio iseljenika i njihovih potomaka ponovno postala mogućnost koju razmatraju pri donošenju važnih životnih odluka. Razlozi su različiti: obiteljske veze, želja za drukčijim načinom života, povratak korijenima ili mogućnost rada na međunarodnom tržištu uz život u Hrvatskoj.

Višnjićev primjer pokazuje da povratak može biti postupna odluka, u kojoj se poslovne obveze usklađuju s potrebama obitelji. Ne mora značiti prekid međunarodne karijere, nego promjenu mjesta iz kojeg se ona nastavlja razvijati.

Glumac se ujedno javno angažirao i u zaštiti okoliša u Hrvatskoj. Pridružio se prosvjedu protiv planirane gradnje megafarme u Sisačko-moslavačkoj županiji, upozoravajući na moguće posljedice za prirodu i lokalno stanovništvo.

Tom je prilikom govorio o iskustvima iz Ukrajine, gdje se, prema njegovim riječima, stanovništvo suočava s problemima poput presušivanja bunara, onečišćenja vode i neugodnih mirisa.

„Isti investitor to je već napravio u Ukrajini. U regiji Vinnytsia stanovništvo se godinama bori s presušenim bunarima, zagađenom vodom i nesnošljivim smradom. A zašto bismo mi to dopustili kod nas? Uz Savu, uz predivnu bistru Kupu, uz Lonjsko polje, uz mjesta gdje ljudi žive. Kažu da je to investicija, ali žitarice bi se uvozile, meso bi se izvozilo, radna snaga bila bi većinom strana. Nama će ostati zagađenje, smrad, uništena priroda i gašenje oko 250 domaćih gospodarstava“, poručio je Višnjić.

Njegove izjave o zaštiti okoliša dio su šireg pitanja o tome kakvu Hrvatsku žele ljudi koji se u nju vraćaju i u njoj planiraju graditi život.

Nakon više od tri desetljeća provedenih izvan Hrvatske, Goran Višnjić danas se s obitelji okreće novom životnom poglavlju. Njegova priča nije samo priča o povratku poznatog glumca, nego i primjer odluke u kojoj se isprepliću posao, obitelj, obrazovanje djece i želja za životom u sredini s kojom je povezan.

Povratak nije uvijek jednostavan ni brz. No za obitelji koje su godinama živjele izvan domovine može postati način da iskustva i mogućnosti stečene u svijetu povežu sa životom u Hrvatskoj.

*Ovaj tekst i sadržaj sufinancirani su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.

Foto: Sean Koo, Andrea, Ziko 1312 – Wikimedia – Creative Commons Attribution-Share Alike 2.0 Generic – CC-BY-SA-2.0 – AI – Croglobal