Obitelj Lukšić: Od Brača preko Čilea do milijunskih ulaganja u hrvatski turizam

Foto: AI – Wikimedia

Dodaj Croglobal među omiljene izvore na Googleu

Potomci iseljenika iz Sutivana izgradili su jedno od najvećih poslovnih carstava Latinske Amerike, a Hrvatska je među prvim zemljama u koju su počeli ulagati kapital stečen u svijetu.

„Ulaži pametno, strpljivo, ne luduj i ne pokazuj se previše.“

Ova poslovna filozofija pripisuje se Andrónicu Luksicu Abaroi utemeljitelja čileanske poduzetničke obitelji Lukšić, koji je izgradio jedno od najvećih poslovnih carstava Latinske Amerike.

Više od stoljeća nakon što je njegov otac Polikarp Lukšić 1910. godine napustio Brač i otišao u daleki Čile, njegovi potomci postali su među najbogatijim i najutjecajnijim poslovnim ljudima svijeta.

A dio kapitala koji je stvaran tisućama kilometara od Hrvatske tijekom posljednjih desetljeća vratio se u domovinu njihovih predaka.

Od Karlovačke pivovare, preko hotela u Dubrovniku, do velikih turističkih kompanija u Istri, obitelj Lukšić postala je jedan od najvažnijih primjera ulaganja hrvatske dijaspore u Hrvatsku.

Iz Sutivana u Čile

Priča o poslovnom carstvu Lukšić počinje na Braču, u Sutivanu. Polikarp Lukšić 1910. godine odlazi u Čile, poput brojnih Dalmatinaca koji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća napuštali rodni kraj u potrazi za boljim životom.

Andrónico Luksic Abaroa – utemeljitelj poduetničke obitelji Lukšić

Njegov sin Andrónico Luksic Abaroa rođen je 1926. godine u Antofagasti. Školovao se u Antofagasti i Santiagu, gdje je studirao pravo, a početkom 1950-ih počinje graditi vlastiti poslovni put. Zajedno s ujkom postao je zastupnik za vozila Ford, a potom je kupio kontrolni udio u rudniku bakra Portezuelo.

Ključni trenutak dogodio se 1954. godine, kada je unosnom prodajom rudnika japanskoj kompaniji Nippon Mining Company stvorio temelje za daljnji poslovni razvoj.

Tijekom sljedećih desetljeća širio je poslovanje na rudarstvo, metalurgiju, ribarstvo, prehrambenu i drvnu industriju, energetiku, bankarstvo, pivarstvo, hotelijerstvo i telekomunikacije. U vrijeme političkih i gospodarskih promjena u Čileu poslovanje je počeo širiti i izvan zemlje – prema Argentini, Kolumbiji i Brazilu, a potom prema Sjevernoj Americi i Europi. Godine 1980. preuzeo je većinski udio u kompaniji koja je kasnije postala Antofagasta Plc, jednom od ključnih stupova poslovnog carstva obitelji.

Povratak kapitala u domovinu predaka

Za Hrvatsku je priča obitelji Lukšić posebno zanimljiva jer je riječ o jednoj od najpoznatijih i najuspješnijih obitelji hrvatskih korijena koja je značajan dio kapitala počela ulagati upravo u zemlju svojih predaka. Lukšići su među prvim velikim iseljeničkim obiteljima koje su nakon stvaranja hrvatske države počele ozbiljnije ulagati u domaće gospodarstvo. Njihova prva velika investicija bila je Karlovačka pivovara.

Sredinom 1990-ih obitelj Lukšić ulazi u hrvatsko gospodarstvo, a 1994. godine preuzima Karlovačku pivovaru. Tijekom njihova vlasništva kompanija je modernizirala proizvodnju i stabilizirala poslovanje, a 2003. godine pivovara je prodana nizozemskom Heinekenu. No izlazak iz pivarske industrije nije značio i izlazak iz Hrvatske. Naprotiv.

Kapital je počeo snažnije ulaziti u turizam, hotelijerstvo i vrijedne nekretnine na Jadranu. Tako je tijekom sljedećih desetljeća stvoren jedan od najvećih privatnih turističkih portfelja u Hrvatskoj.

Od Istre do Dubrovnika

Danas se poslovni trag obitelji Lukšić proteže duž velikog dijela hrvatske obale. Posebno mjesto zauzima Plava Laguna, jedna od vodećih turističkih kompanija u Istri, u kojoj obitelj Lukšić drži većinski vlasnički udio. Veliko širenje uslijedilo je 2018. godine pripajanjem umaškog Istraturista, čime je Plava Laguna dodatno ojačala svoju poziciju na istarskom turističkom tržištu. Nakon toga uslijedio je veliki investicijski ciklus. Ulagalo se u obnovu hotela i kampova, povećanje kvalitete smještaja te razvoj novih turističkih sadržaja. Jedan od većih projekata bio je razvoj resorta Park u porečkom naselju Špadići, na prostoru nekadašnjeg Laguna Parka. Riječ je o velikoj greenfield investiciji koja uključuje hotelski smještaj, garden suiteove, apartmane i vile, uz ukupno 309 smještajnih jedinica. U sklopu kompleksa razvijeni su i bazeni, sportski sadržaji, restorani, barovi, trgovine i drugi sadržaji namijenjeni turistima.

Plava Laguna ulaganja je planirala i u kampove, među kojima je i Stella Maris u Umagu, gdje su predviđene nove mobilne kućice i glamping sadržaji.

Dubrovački hoteli i luksuzni turizam

Drugi veliki dio hrvatskog turističkog portfelja obitelji Lukšić nalazi se na jugu Hrvatske. Godine 2011. Lukšić grupa preuzela je poslovni sustav povezan s Adriatic Luxury Hotels, odnosno portfelj poduzetnika Gorana Štroka.

Pod njihovom kontrolom našli su se neki od najpoznatijih hotela na hrvatskoj obali – Hotel Excelsior, Hotel Croatia u Cavtatu, Dubrovnik Palace, Hotel Bellevue i Grand Villa Argentina, kao i Hotel Bonavia u Rijeci. Time je obitelj Lukšić dodatno učvrstila svoju poziciju u segmentu luksuznog turizma. U Dubrovniku su prisutni i kroz kompaniju Excelsa Nekretnine, povezanu sa značajnim nekretninskim i turističkim projektima. Među najprepoznatljivijim sadržajima je Dubrovačka žičara, koja povezuje grad sa Srđem i danas je jedna od važnih turističkih atrakcija Dubrovnika.

Više od hotela i kampova

Prema procjenama, obitelj Lukšić tijekom godina u hrvatski turizam uložila je više od 750 milijuna eura. Riječ je o kapitalu uloženom u preuzimanja turističkih kompanija, obnovu postojećih hotela, razvoj kampova, gradnju novih smještajnih kapaciteta i turističku infrastrukturu. Investicije su obuhvatile i zaposlenike.

Plava Laguna je u jednom od investicijskih ciklusa najavila ulaganje od oko sedam milijuna eura u smještaj radnika. Planirana je izgradnja 150 novih soba za oko 300 zaposlenika te nabava dodatnih mobilnih kućica. Kompanija je tijekom godina povećavala plaće i širila primjenu kolektivnih ugovora, a velik dio zaposlenika dobio je stabilniji oblik radnog odnosa.

U vrhuncu turističke sezone kompanije povezane s Plavom Lagunom zapošljavale su oko 3000 ljudi u Poreču, Umagu i Rijeci.

Diskretni milijarderi hrvatskih korijena

Iako se redovito pojavljuju na popisima najbogatijih obitelji svijeta, Lukšići su poznati po diskretnom javnom nastupu. Tako nam je i iz njihove službe za odnose s javnošću pristigla pristojna odbijenica, na našu zamolbu za razgovor i upite, u kojoj zahvaljuju “na interesu i upitu” koji smo im uputili, ali da nažalost, u ovom trenutku nisu u mogućnosti odgovoriti na naša pitanja, ostavljajući mogućnost da to bude nekom drugom prilikom.

Nakon smrti Andrónica Luksica Abaroe 2005. godine poslovno carstvo nastavili su voditi članovi obitelji, predvođeni njegovom udovicom Iris Fontbona i nasljednicima.

Jedan od njih, Maximiliano Lukšić Lederer, odlučio je krenuti i u političke vode te je izabran za gradonačelnika Huechurabe, grada s oko 100.000 stanovnika u blizini Santiaga. Nakon pobjede poručio je: „Ovo nije noć stranaka ili političkih pokreta. Ovo je noć nade i budućnosti jer su ideje i projekt koji smo predstavili zajednički san.“

Obitelj je tijekom godina održavala veze i s Hrvatskom izvan poslovnog svijeta. Davor Lukšić bio je povezan sa zakladom koja je od 2006. do 2017. godine podupirala hrvatske studente poslijediplomskog studija na Harvard Kennedy School.

Od iseljeničke priče do jednog od najvećih ulagača

Priča obitelji Lukšić u mnogočemu je priča hrvatskog iseljeništva. Počinje odlaskom jednog Bračanina u Južnu Ameriku početkom 20. stoljeća. Nastavlja se stvaranjem poslovnog carstva u Čileu. A desetljećima poslije dio tog kapitala vraća se u Hrvatsku.

Sutivan postojbina Lukšića

Od Karlovačke pivovare do hotela u Dubrovniku, od turističkih kompleksa u Poreču do ulaganja u Istri i na cijelom Jadranu, Lukšići su postali jedan od najupečatljivijih primjera kako hrvatska dijaspora može imati dugoročnu gospodarsku ulogu u zemlji svojih predaka.

U vremenu kada Hrvatska sve više govori o povratku iseljenika, privlačenju kapitala i jačem povezivanju domovine s milijunima Hrvata i njihovih potomaka diljem svijeta, primjer obitelji Lukšić pokazuje koliko snažna može biti veza između iseljeništva i Hrvatske – čak i nakon više od jednog stoljeća.

Piše: Ivica Buljan

*Ovaj tekst i sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.