Irska im je donijela novac i iskustvo, ali su se vratili u Hrvatsku: „Ovdje želimo graditi život”

Foto: Croglobal

„I Irska i Hrvatska imaju svoje prednosti i mane, ali za mene je mentalno i dugoročno bolja Hrvatska. Irsku bih preporučila za neki kraći period osobama koje možda još nemaju obitelj, a htjele bi uštedjeti, zaraditi i putovati“, kratko je rezimirala svoje iskustvo dvadesetogodišnja Matija Ančić, svoje iskustvo iz četverogodišnjeg boravka u Irskoj, odakle se vratila u Osijek.

Matija ima vrlo zanimljivu životnu priču: rođena je u Zagrebu, pa je živjela i školovala se u Splitu, a potom studirala u Vukovaru pa u Osijeku i naposljetku otišla 2022. u Irsku, gdje joj je mama već boravila i radila od 2018.

„Mama mi je iz Zagreba, a tata iz Splita pa sam tako imala priliku živjeti na obje destinacije, a Osijek mi je u srce ušao još davno, za mog prvog boravka u gradu na maloj maturi 2012., i tada sam rekla: ovo je moj grad“, navodi simpatična i razgovorljiva Matija s izraženim splitskim naglaskom.

Sve više povratnika

I Osječanin, tridesetogodišnji Tomislav Vidaković, povratnik je iz Irske, u kojoj je boravio u Dublinu, a potom u Kilkennyju.

„U Irsku sam otišao jer sam odustao od faksa i htio sam početi raditi, a u Hrvatskoj se nisam htio zaposliti samo sa završenom gimnazijom i tečajem za osobnog trenera jer su plaće i standard bili jako niski. Međutim, nakon otprilike godinu i pol dana shvatio sam da u Irskoj nije puno bolje i da, osim financijskog aspekta, nije vrijedno dugoročno graditi život tamo. Osim toga, htio sam biti bliže rodbini i prijateljima i okružen svojim ljudima“, navodi Tomislav.

U proteklom desetljeću Osijek i Osječko-baranjska županija bili su u središtu pozornosti kada je u pitanju iseljavanje stanovnika, prije svega upravo u Irsku. No trend se okrenuo i sve je više povratnika poput Matije i Tomislava, ali i cijelih obitelji.

Kako su nam kazali u Osječko-baranjskoj županiji, oni aktivno i sustavno rade na stvaranju preduvjeta za povratak naših iseljenika te pružaju punu podršku njihovoj lakšoj integraciji u društvo i gospodarstvo, a rezultati se očito vide, što potvrđuje i naša mlada sugovornica Matija, koja ističe kako je grad okrenut mladima i sva vrata institucija su im otvorena.

Matija trenutno radi u Jabilu, a završila je fakultet sa zvanjem magistrice fizioterapije. Kako nije uspjela odraditi stažiranje, savjetovali su joj da ode u Irsku, gdje je već boravila mama.

„Probala sam preko njihove komore, ali i to je završilo neuspješno i tamo sam ipak ostala raditi. Vratila sam se jer sam bila u dugogodišnjoj vezi i tadašnji dečko se nikako nije uspio snaći, izgubio je posao i dugo je tražio drugi, s prečestim odbijenicama. Nikako nije uspio pronaći nešto dugoročno, već su sve bili kratkotrajni ugovori, a ovdje je imao ponuđen stalni posao“, pripovijeda Matija, koja je radila kao CNC operater za Johnson & Johnson te Production Technician za PepsiCo, a sada je tehničar u kvaliteti u Jabilu.

Čežnja za kavom na suncu

O iskustvu boravka u Irskoj, u gradu Corku, kaže:

„U Irskoj sam financijski bila puno stabilnija, mogla sam štedjeti, ali i priuštiti putovanja, lakše sam dobivala dodatne edukacije i obrazovanje na razini priznatih fakulteta, a falilo mi je društvo, blizina većeg dijela obitelji. Nisam pronašla neko društvo s kojim bih mogla izlaziti ili putovati niti dijeliti interese, falio mi je način na koji se Hrvati druže na suncu i kavi i samo toplije vrijeme i sunce.“

U Slavoniju je došla živjeti još 2017., a kaže da ju je ljubav vratila ovdje, a sada i svi prijatelji koje ima i karijera koju gradi.

„I Irska i Hrvatska imaju svoje prednosti i mane, ali za mene je mentalno i dugoročno bolja Hrvatska. Irsku bih preporučila za neki kraći period osobama koje možda još nemaju obitelj, a htjele bi uštedjeti, zaraditi i putovati“, kaziva Matija i onima koji odlaze, ali i onima koji se vraćaju poručuje da se ne podcjenjuju jer smo izuzetni radnici koje mnoge firme tamo cijene te da tamo nije problem mijenjati poslove i unaprjeđivati se, jer ondje to svi rade.

„I da, kišobrani ne znače puno na takvom vremenu, bolja je kabanica. Onima koji se vraćaju bih rekla da smanje očekivanja, da razmisle što su im prioriteti u životu i zbog kojih se vraćaju i da dobro urede životopis jer sigurno imaju vrijedno iskustvo kojeg nisu ni svjesni“, kaže Matija i dodaje kako misli da, što više vrijeme prolazi, sve teže bi podnijela ponovni odlazak, i zbog napora selidbe, dokumentacije i papirologije, ali i jer je trenutno zadovoljna i da ide u pravome smjeru, ali nikad ne reci nikad.

Matija je na prvu zavoljela Osijek

Zbog faksa, otišao i zbog faksa se vratio

Naš drugi sugovornik Tomislav Vidaković je zbog fakulteta otišao, ali se zbog fakulteta i vratio.

„Zapravo sam se vratio u Osijek i upisao studij Automatike na FERIT-u. Velik dio ispita koje sam položio prije Irske mi je bio priznat na novom studiju. Nakon što sam završio studij, počeo sam tražiti posao u Osijeku. Poslovne ponude su tada bile dosta loše pa sam počeo gledati poslove u Zagrebu. Nakon nekog vremena dobio sam ponudu u jednoj firmi koja se bavi Automatikom te ima urede u Rijeci, Poreču i Zagrebu. U međuvremenu sam se zaručio te smo zaručnica i ja odlučili preseliti se u Rijeku te sam prihvatio posao“, navodi Tomislav dodajući kako je u Irskoj radio sve i svašta.

„Na početku sam tražio bilo kakav posao kako bih dobio PPS broj i sredio sve potrebne dokumente. Radio sam u kuhinji, kao konobar, kao host, na grillu i ostale poslove u restoranima. Radio sam i kao portir u jednom hotelu. Također, radio sam kao osobni trener u teretani. Trenutno i dalje radim u toj istoj firmi u Rijeci kao inženjer Automatike.“

Tomislav još uvijek nije siguran gdje će sviti gnijezdo pa ističe kako bi, ako se ukaže dobra prilika, ponovo otišao vani.

Tomislav – u potrazi za stalnim staništem

„Mislim da to sve ovisi od osobe do osobe i o tome što je ljudima cilj kada odlaze. Po meni je vrijeme najveća mana u Irskoj. Osim toga, uvijek se nekako osjećaš kao stranac. Čak i kada sam pričao s ljudima koji su tamo godinama, kažu istu stvar. Nikad nismo tamo prihvaćeni u potpunosti te s tim dolazi određena doza diskriminacije. Najveća prednost je mogućnost ostvarivanja nekih financijskih ciljeva. Što se Hrvatske tiče, mislim da je najveća mana što je standard dosta lošiji te je trenutno za mlađu osobu vrlo teško doći do nekakve nekretnine. Rekao bih da su prednosti života u Hrvatskoj prvenstveno blizina obitelji i prijatelja“, kazao je Tomislav, čiji su roditelji također otišli par godina ranije u Irsku, tako da je on, zajedno s jednim prijateljem, došao naknadno.

„Roditelji su se vratili u Hrvatsku prošle godine. Osijek će mi uvijek biti poseban i drag grad, ali ne vjerujem da bih se vraćao za stalno. Barem ne zasad“, navodi Tomislav.

Županija razvija demografske i stambene mjere

Kako bi svim povratnicima olakšali povratak, u Upravnom odjelu za stambenu politiku, obitelj i mlade Osječko-baranjske županije razvijaju demografske i stambene mjere koje izravno odgovaraju na potrebe obitelji koje svoju budućnost žele graditi u domovini, a interes za njih je iznimno velik, što najbolje potvrđuje stalni rast broja upita koje svakodnevno zaprimamo elektroničkom poštom i telefonskim putem.

„Kao ključni stup te politike ističe se program „Naša Slavonija i Baranja – naš dom“, kojim Županija u partnerstvu s jedinicama lokalne samouprave preuzima cjelokupni investicijski ciklus izgradnje obiteljskih kuća i stambenih zgrada. Prva faza ovog programa u punoj je realizaciji te obuhvaća 19 jedinica lokalne samouprave, 22 naselja i 46 lokacija, na kojima se grade ukupno 43 obiteljske kuće i 3 stambene zgrade. Ugovori o darovanju zemljišta u korist Županije zaključeni su 24. kolovoza 2026. godine, čime su ostvareni svi preduvjeti za projektiranje i gradnju. Županija će uskoro objaviti Javni poziv za davanje ovih obiteljskih kuća i stanova u dugoročni najam na najmanje 10 godina, na koji će se ravnopravno moći prijaviti naši povratnici i iseljenici. Model je osmišljen izrazito stimulativno jer najmoprimci nakon 10 godina korištenja stambenih jedinica stječu pravo otkupa nekretnine, pri čemu se ukupna kupoprodajna cijena umanjuje za sav uplaćeni iznos dotadašnje najamnine.“

Uz izgradnju stambenih jedinica, Osječko-baranjska županija dodjeljuje i izravne financijske potpore mladim obiteljima do 45 godina starosti za rješavanje stambenog pitanja, odnosno kupnju, gradnju, rekonstrukciju ili adaptaciju kuća i stanova. Ovogodišnji javni poziv privukao je ogroman interes te su dodijeljene potpore za 119 obitelji u ukupnom iznosu od 639.500,00 eura.

Povratnici iz Njemačke

S obzirom na to da su sredstva zbog velikog interesa brzo utrošena, Županija najavljuje da će se ovaj iznimno uspješan Javni poziv za dodjelu potpora objaviti i sljedeće godine, kako bi priliku dobile i sve one obitelji koje planiraju povratak ili rješavanje stambenog pitanja u idućim mjesecima.

„Da ove mjere daju stvarne rezultate na terenu, najbolje dokazuje konkretan primjer mlade obitelji koja se krajem prošle godine vratila u Hrvatsku iz Njemačke. Ova obitelj danas živi i radi u našoj županiji, a njihovo iskustvo potvrđuje da su stambena sigurnost i administrativno-financijska podrška koju pružamo na lokalnoj razini iznimno važni pri donošenju odluke o povratku. Njihova uspješna integracija služi kao najbolji model i poticaj drugim sugrađanima u inozemstvu koji prepoznaju pozitivan gospodarski i društveni smjer u kojem se Osječko-baranjska županija razvija“, navode iz Županije.

Osječka Tvrđa – prepoznatljivi simbol grada

Uz mjere stambene politike, iz Županije izdvajaju i ulaganja u dječje vrtiće na području Osječko-baranjske županije s ciljem povećanja dostupnosti ranog i predškolskog odgoja, koji je u suvremenim demografskim okolnostima jedan od ključnih preduvjeta za povratak i ostanak mladih obitelji u našim lokalnim sredinama.

„Osječko-baranjska županija, svjesna da moderna infrastruktura dječjih vrtića nije samo komunalno pitanje već temelj gospodarske stabilnosti roditelja i dugoročnog razvoja naših naselja, raspisala je Javni poziv za sufinanciranje izgradnje dječjih vrtića na području Osječko-baranjske županije, temeljem kojega je dodijeljeno 800.000,00 eura za izgradnju i dogradnju dječjih vrtića u 10 jedinica lokalne samouprave. Uz to, u okviru mjera pronatalitetne politike, Osječko-baranjska županija je u svom proračunu osigurala novčani dar za svako novorođeno dijete s prebivalištem na području Županije u jednokratnom iznosu od 250,00 eura. Ovom projektu pridružila se Hrvatska poštanska banka d.d. Osijek, koja djecu dariva s dodatnih 7,00 eura na dječjem računu Flexy Kockica, sukladno Sporazumu Osječko-baranjske županije i HPB banke. Od 1. 1. 2026. godine, sukladno suradnji Osječko-baranjske županije i Ljekarni Srce, roditelji novorođene djece dobivaju i vaučer za paket „Moja prva torba“ protuvrijednosti 80,00 eura, koji se ostvaruje u poslovnicama Ljekarni Srce, a namijenjen je prvim danima njege novorođenčeta i majke.“

Dakle, u Osječko-baranjskoj županiji događaju se pozitivne stvari, o čemu nam govore i sami svjedoci – povratnici, ali i činjenica da službena politika dovoljno ulaže u povratak onih koji su otišli u dijasporu. U tome treba ustrajati i nastaviti u pozitivnom smjeru I en samo u ovoj Županiji, nego širom Hrvatske.

Piše: Ivica Buljan

*Ovaj tekst i sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.