Njemačka nakon 108 godina razmatra kraj osmosatnog radnog dana: Merz spominje 12 sati, „tri puta tjedno i gotovo“

Osmosatni radni dan, koji je Njemačka uvela u studenome 1918., nakon 108 godina našao se pod upitnikom. Kancelar Friedrich Merz reformu zakona o radnom vremenu nazvao je zakašnjelom, ali tri tjedna kasnije nacrt još nije stigao do vlade, jer se demokršćani i socijaldemokrati ne mogu dogovoriti kako bi radni dan dulji od osam sati trebao izgledati. Promjena bi se ticala i desetaka tisuća Hrvata koji rade u Njemačkoj.

Merz je ton raspravi zadao 13. listopada na danu poslodavaca u Berlinu, kada je naveo primjer tvrtki u kojima ljudi rade po 12 sati, “tri puta tjedno i gotovo”. Dodao je da radni dan dulji od osam sati “nije izrabljivanje” i da može biti prilika i za tvrtke i za zaposlene da fleksibilnije rasporede radno vrijeme, prenosi N1.

Osmosatni radni dan: što danas kaže zakon

Njemački zakon danas dopušta osam sati rada dnevno, a najviše deset ako se u razdoblju od šest mjeseci, odnosno 24 tjedna, u prosjeku zadrži osam. Zakon računa sa šest radnih dana, od ponedjeljka do subote, pa iz toga proizlazi gornja granica od 48 sati tjedno. Između dva radna dana obvezan je odmor od 11 sati.

Ključ spora je jedna rečenica iz koalicijskog sporazuma, u kojem su se stranke obvezale uvesti mogućnost tjednog umjesto dnevnog ograničenja radnog vremena. Brojka od 13 sati, koja se često spominje kao najdulji mogući radni dan, samo je ono što ostaje kada se od 24 sata oduzme obvezni odmor od 11 sati, a od toga treba oduzeti i propisane stanke od 45 minuta za rad dulji od devet sati.

Nacrt ministarstva rada iz lipnja zadržao je osmosatni dan kao pravilo. Tjedni maksimum dopustio je samo ako ga socijalni partneri dogovore kolektivnim ugovorom i ako se posebnim pravilima osigura da zdravlje radnika nije ugroženo, uz prosjek od 48 sati tjedno u razdoblju od 12 mjeseci. Nacrt uvodi i obveznu elektroničku evidenciju radnog vremena: tvrtke s manje od 250 zaposlenih imale bi dvije godine za prilagodbu, one s manje od 50 pet godina, a poslodavci s najviše deset radnika bili bi trajno izuzeti od elektroničkog oblika.

Poslodavci i sindikati na suprotnim stranama

Poslodavci su nacrt dočekali na nož. “Nacrt je prepun nepovjerenja prema poslodavcima i njihovim zaposlenicima”, rekao je predsjednik saveza poslodavaca BDA Rainer Dulger. Oliver Zander, direktor udruženja metalske industrije Gesamtmetall, ocijenio je da to nije reforma, nego “skup maksimalističkih zahtjeva”. Glavni prigovor je da kolektivni ugovori u Njemačkoj pokrivaju tek oko polovice zaposlenih, pa druga polovica od reforme ne bi imala ništa.

Sindikati odbijaju bilo kakvu promjenu. Predsjednica Saveza njemačkih sindikata (DGB) Yasmin Fahimi tvrdi da poslodavcima nije stalo do usklađivanja obitelji i posla, nego do većeg nadzora nad radnim vremenom zaposlenih. Silke Zimmer iz uprave sindikata Verdi postojeći zakon smatra jednim od najvažnijih zaštitnih propisa koji se ne smije dirati.

Protiv duljeg radnog dana ne govore samo sindikati. Prema istraživanjima koja navodi N1, rizik od nesreće na poslu ili na putu kući nakon 12 sati rada dvostruko je veći nego nakon osam, a u anketi Instituta WSI gotovo tri četvrtine ispitanika strahuje od negativnih posljedica rada duljeg od deset sati.

Ministrica otišla, reforma stoji

Na skupu poslodavaca trebala je govoriti i ministrica rada Bärbel Bas, ali je dan ranije podnijela ostavku na dužnost ministrice i supredsjednice SPD-a. Kao razlog navela je smrt pokćeri, ali i javne napade, među ostalim iz redova koalicijskog partnera. Upravo je njezino ministarstvo reformu zaustavilo na pola puta.

Za Hrvate koji rade u Njemačkoj do usvajanja novog zakona vrijede sadašnja pravila o osam, odnosno najviše deset sati rada dnevno. Pročitajte još: Poskupljuje Deutschlandticket 2027 i Odjava iz Njemačke pri povratku u Hrvatsku.