Obitelj koja se „sanjajući“ –  Dunavom od Regensburga do Zmajevca vratila u Baranju

U Zmajevcu nema zmajeva, ali se igramo s njima, veselo nam govori plavokosi četverogodišnji ljepotan Tomo Zajec, dok nas njegova baka Klara, povratnica iz Njemačke, provodi svojim bogatim vinskim podrumom u srcu vinarskog kraja u Baranji, u Zmajevcu. Toma, naravno, prije svega vodi brigu o zmajevima, ali jednog dana će on provoditi ljude ovim vinskim podrumom i prepričavati kako su se njegovi djed, baka i roditelji vratili doma i omogućili sebi i njemu da živi bolji i kvalitetniji život od onoga u dalekoj Njemačkoj, gdje si uvijek stranac i, kako bi Klara kazala, „žrtva što upadne u sustav koji melje“.

„Moji roditelji radili su u Njemačkoj, a ja sam godinama kao mala dolazila u Zmajevac i obožavala ga, jer sam tu imala baku koju sam jako voljela i koja me je odgojila. Pucala me strašna nostalgija za djetinjstvom u Zmajevcu, koje je bilo prepuno igre, a posebno su mi se urezali zimski dani i sanjkanja po ovim surducima i brdašcima. Nažalost, došla je 1991. godina i okupacija Baranje. Nisam htjela otići u Njemačku, pa sam ostala u Osijeku, gdje sam pohađala srednju medicinsku školu“, kaziva Klara, koja je četiri ratne godine provela u gradu na Dravi.

Dodaj Croglobal među omiljene izvore na Googleu

Klara Zajec i unuk Tomo

„Tu sam upoznala supruga Danijela, koji je dolazio u Donji Miholjac. Inače je rođen i živio u Njemačkoj, pa smo negdje 1995. godine privremeno, kako smo tada mislili, na tjedan-dva otišli u Njemačku. Međutim, ostali smo puno dulje – u Regensburgu, na Dunavu, a evo, sudbina nam je takva, da nam ne da daleko od Dunava. Plovili smo Dunavom i napokon našli svoju oazu“, kaže Klara.

Godine prije povratka

No prije nego što su stigli do ostvarenja svojih snova i oaze, trebale su proći godine koje nisu bile lake. „Kada smo došli u Njemačku, kako to život diktira, došlo je prvo jedno, pa drugo dijete. U međuvremenu moj muž također je zavolio Baranju, a djecu smo učili da vole našu tradiciju i običaje. Stalno smo sanjali o povratku. Radili smo i imali solidne poslove – ja kao patronažna sestra, a muž je radio u autoindustriji. Bilo je naporno s troje djece i sve se malo odužilo, ali nismo prestajali razmišljati o povratku“, navodi nam energična Klara, koja dodaje kako im je sve olakšala i njihova starija kćerka, koja se prva vratila.

„Ona je po završetku srednje škole odlučila da se vrati i da pokuša u Zmajevcu živjeti. Naprosto nije željela započeti svoj život u Njemačkoj. Na koncu definitivno se vratila 2019. godine, a mi smo je pratili i došli 2021., u vrijeme korone“, navodi Klara i pojašnjava kako su imali plan da se vrate u Baranju kada otplate kuću.

„Međutim, cijene nekretnina su porasle, posla je bilo sve manje, firme su se zatvarale, pa smo odlučili prodati kuću i vratiti se. Još smo 2011. godine kupili prvi vinski podrum. To je bio naš prvi korak, s ciljem da, kada dolazimo kući s djecom, imamo gdje boraviti. Sve je dobivalo svoje konkretnije oblike kada me gospodin Josić pitao za smještaj, jer je tada bilo malo iznajmljivača u Zmajevcu, a velika potražnja. Tako smo pomalo, uz pomoć drugih, krenuli u posao. U početku smo kupovali grožđe, potom angažirali enologa, a onda napravili svoj prvi cuvée. Sve je to krenulo iz ljubavi prema vinu – to nam je istodobno i ljubav, i hobi, i posao, a iz svega se prirodno razvila i potreba da se bavimo iznajmljivanjem i svim turističkim aspektima koji su nam se nudili. Rezultat tog našeg rada je i što smo uvršteni na listu i dobili oznaku znamenitog gastronomskog vodiča Gault&Millau“, navodi s ponosom Klara, ne bez razloga, jer radi se o jednom od najpoznatijih međunarodnih gastronomskih vodiča, koji je nastao u Francuskoj 1965. godine. Za razliku od vodiča koji se temelje prvenstveno na popularnosti ili dojmu gostiju, Gault&Millau restorane ocjenjuje kroz profesionalne, anonimne inspektore – poznavatelje hrane i gastronomije.

„Dolaze s raznih strana. Tako se ovdje doselila i jedna obitelj njemačko-ruskog podrijetla, a stalno postoji interes za dolaskom u ovaj naš prelijepi kraj“

Dobro se uklopili u novu-staru sredinu

Klara ističe kako im je povratak olakšala i činjenica da nikada nisu imali nikakvih administrativnih problema pri dolasku i nastanjivanju u Zmajevcu. „Sve se brzo rješavalo. Dolazili smo i po jedanaest puta godišnje, radili smo i ovdje, stjecali nova prijateljstva, partnere i dobro smo se uklopili.“ Govoreći o Baranji i njezinim potencijalima, prije svega turističkim, Zajec ističe kako smatra da je riječ o perjanici kontinentalnog turizma.

„Čini mi se da su se ljudi zasitili masovnog turizma i da sve više žele mirniji, seoski turizam. Naša županija i turistička zajednica puno ulažu i organiziraju različite festivale i manifestacije. Vrlo smo agilni, a ovdje se i dalje njeguju domaći običaji i tradicija. Ljudi koji žive u gradovima masovno dolaze ovamo. Ovo je odmor za dušu. Imamo dosta gostiju, a naročito je posjećen jesenski dio godine, posebno za vrijeme Vinskog maratona, kada zna biti i po deset tisuća gostiju. A da ne nabrajam i druge manifestacije koje se održavaju tijekom godine“, navodi Klara, koja dodaje kako u Baranju sve češće dolaze i stranci.

„Dolaze s raznih strana. Tako se ovdje doselila i jedna obitelj njemačko-ruskog podrijetla, a stalno postoji interes za dolaskom u ovaj naš prelijepi kraj“, ističe naša sugovornica. Ona dodaje kako bi preporučila ljudima koji su otišli u inozemstvo da se vrate i da ne dozvole da ih sustav cijeli život drži zarobljenima.

„Nažalost, uvijek se pitam zašto neki mladić želi otići u Njemačku kako bi radio za manje novca nego što bi mogao zaraditi ovdje. Ali sustav ga jednostavno proguta. Ljudi se dosta vraćaju, a Njemačka u tom pogledu više nije ono što je nekada bila.“

Bolje nego u Njemačkoj

Na kraju dodaje kako su ona i njezina obitelj vrlo zadovoljni i sretni što su se vratili. „Sva su se djeca vratila i danas ovdje rade. Što se tiče perspektive, mislim da je ovdje čak i bolja nego u Njemačkoj. U Njemačkoj je čovjek zarobljen u nekom sustavu, dok je ovdje sve puno ležernije i slobodnije. Kod nas je možda mentalitet ponekad problem, ali i to se prevlada“, zaključuje sretna povratnica Klara Zajec.

Imanje i kuće obitelji Zajec uređene su u tradicijskom običaju

Obitelj Zajec, koja ima vinske podrume, nekoliko nekretnina, kuće za iznajmljivanje, nije slučajno izabrala Zmajevac za svoj život. Pored činjenice da je Klara tu odrastala, prevladali su i drugi elementi, a prije svega prirodne ljepote ovog mjesta smještenog na sjeveroistočnom rubu Baranje, na južnim obroncima Banskog brda, tamo gdje se vinogradi spuštaju prema Dunavu.

To selo na prvi pogled djeluje tiho, gotovo uspavano, a ipak u svojim ulicama, podrumima i starim kućama nosi priču o stoljećima uzbudljive povijesti. Plodna baranjska zemlja, vinogradi i povoljna klima stoljećima su oblikovali svakodnevicu stanovnika, ali i učinili ovaj kraj važnim poljoprivrednim i vinogradarskim područjem.

Zmajevac je poznat po svojim vinskim podrumima, takozvanim gatorima. Ti su podrumi ukopani u padine Banskog brda, a neki od njih stari su desetljećima, pa i stoljećima. U njima se nekada čuvalo vino, ali su istodobno bili i svojevrsni hladni arhivi života – mjesta u kojima se čuvala ljetina, razgovaralo, slavilo i dočekivalo goste.

Posebnost Zmajevca nije samo u vinu nego i u njegovoj arhitekturi. U starim ulicama mogu se pronaći kuće građene u tradicionalnom panonskom stilu, često okrenute zabatom prema ulici, s dvorištima koja se protežu duboko iza pročelja. Bijeli zidovi, drveni detalji i stari krovovi stvaraju prizor koji podsjeća na neka druga vremena.

Mađarska kulturna baština

Na ovom su prostoru trag ostavili različiti narodi i kulture. Selo je danas poznato i po snažnoj mađarskoj kulturnoj baštini, koja je stoljećima oblikovala njegov identitet. U Zmajevcu se nalazi i reformirana crkva, dok je u selu prisutna i katolička sakralna baština. Različite tradicije ovdje nisu samo zapisane u knjigama – one se još uvijek mogu čuti u jeziku, osjetiti u običajima i prepoznati u gastronomiji.

No Baranja, pa tako i Zmajevac, nije bila pošteđena velikih povijesnih lomova. Ratovi, promjene država i granica, migracije i gospodarske promjene ostavljali su trag na selu i njegovim stanovnicima. Posebno težak period stigao je početkom 1990-ih, kada je tijekom Domovinskog rata Baranja bila okupirana. Mnogi su stanovnici napustili svoje domove, a svakodnevni život kakav su poznavali naglo je prekinut.

Zmajevac – uređeni surduci s najpoznatijim hrvatskim vinarijama

Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja život se postupno vraćao. Ali povratak nije značio i jednostavan povratak na staro. Selo je, kao i mnoga druga mjesta u Baranji, moralo ponovno graditi svoju svakodnevicu, gospodarstvo i društveni život.

Danas je Zmajevac jedno od mjesta koje posjetitelju možda ne pokušava odmah otkriti sve svoje tajne. Njegova privlačnost upravo je u tome što se otkriva polako.

Slavna sumještanka Otti Berger

I možda je upravo u tome najveća vrijednost Zmajevca. U vremenu kada sela sve češće gube stanovnike, stare kuće i zaboravljene običaje, Zmajevac još uvijek čuva ono što se ne može jednostavno obnoviti – osjećaj mjesta. Trag ljudi koji su ovdje živjeli prije nas. Miris zemlje nakon kiše. Pogled prema vinogradima. Zvuk jezika koji se prenosi generacijama. I stare podrume ukopane u brdo, kao da su ih sami ljudi sakrili od vremena.

Zmajevčani su osobito ponosni na svoju sumještanku Otti Berger, koja je tu i rođena 1898. godine. Ova izuzetna žena i dizajnerica školovala se u Zmajevcu, a obrazovanje je nastavila na znamenitoj Visokoj školi za oblikovanje Bauhausa u Dessauu, u Njemačkoj. Na Bauhausu je bila i jedina osoba iz Hrvatske koja je tamo predavala. Nakon uspješne poduzetničke karijere u Europi i bezuspješnog pokušaja da, zbog nacističkog progona, emigrira u SAD, vraća se u Zmajevac 1938. godine. Njezin život je nasilno okončan 1944. godine, kada je ubijena u koncentracijskom logoru Auschwitz. Rodna kuća Otti Berger u Zmajevcu i danas je mjesto okupljanja umjetnika i svih zainteresiranih za povijest ovog kraja i same umjetnice.

Piše: Ivica Buljan

Foto: Croglobal – Općina Kneževi Vinogradi