Dijaspora – nevidljiva snaga Hrvatske u ratnim devedesetima

Stvaranje samostalne Republike Hrvatske početkom devedesetih godina snažno je odjeknulo među hrvatskim iseljeništvom, koje je tijekom Domovinskog rata odigralo jednu od važnih uloga u obrani i međunarodnoj afirmaciji zemlje.

Hrvati iz dijaspore pružali su višestruku potporu – prikupljanjem financijskih sredstava, slanjem humanitarne i medicinske pomoći te političkim lobiranjem za međunarodno priznanje Republike Hrvatske.

„Nismo pitali koliko će nas to stajati. Znali smo da je Hrvatska u ratu i da joj moramo pomoći. Slali smo novac, humanitarnu pomoć, lobirali u državama u kojima smo živjeli i činili sve što smo mogli kako bi Hrvatska izborila svoju slobodu“, najčešće su riječi kojima pripadnici hrvatskog iseljeništva opisuju svoje djelovanje tijekom Domovinskog rata.

Bilo je teško, ali nije bilo dvojbe

Antun Kovačević danas umirovljeničke dane provodi na obali Jadrana, a početkom devedesetih, dok je radio u Njemačkoj, aktivno je sudjelovao u prikupljanju i slanju pomoći Hrvatskoj.

– Bilo je teško. Domovina gori, a mi nismo tamo gdje bismo željeli biti. Zato smo se povezali i shvatili da je materijalna i svaka druga pomoć nas koji radimo u inozemstvu od velike važnosti. Nije se pitalo koliko što košta, a iskreno, nije se previše razmišljalo ni o transparentnosti prikupljanja i slanja pomoći. Ipak, koliko znam, sve što je bilo potrebno i što smo prikupili stiglo je tamo gdje je trebalo. Isplatilo se, ali uvijek se moramo prisjećati onih koji su za domovinu dali svoje živote – kaže Kovačević.

Posebno su aktivne bile hrvatske zajednice u Njemačkoj, Australiji, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Brojni konvoji humanitarne pomoći upućivani su prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a mnoge bolnice dobivale su medicinsku opremu koju su donirali iseljenici. Hrvatski Caritas, brojne udruge iseljenika i hrvatske katoličke župe koordinirali su prikupljanje i distribuciju pomoći, često uz sudjelovanje stotina volontera.

Uz humanitarnu pomoć, dijaspora je odigrala važnu ulogu u međunarodnom predstavljanju hrvatske borbe za neovisnost. U gradovima poput Washingtona, Ottawe, Canberre, Bonna i Bruxellesa organizirani su skupovi potpore i prosvjedi, dok su iseljenici kontaktirali političare, slali pisma zastupnicima i razgovarali s novinarima kako bi međunarodnoj javnosti približili događaje u Hrvatskoj te upozorili na razaranja i stradanja civilnog stanovništva.

Mnogi nisu ostali samo na riječima. Stotine hrvatskih iseljenika vratile su se iz Njemačke, Švicarske, Australije, Kanade i drugih zemalja kako bi se pridružile Hrvatskoj vojsci i policiji. Među njima su bili građevinari, poduzetnici, liječnici, inženjeri i pripadnici brojnih drugih zanimanja koji su svoje živote u inozemstvu privremeno ili trajno zamijenili služenjem domovini.

Ratnik bez priznanja

Jedan od njih bio je i Krunoslav Blažević, koji je početkom devedesetih radio u Austriji. Ostavio je siguran posao građevinskog radnika u Münchenu i vratio se braniti Hrvatsku.

– Kod mene nije bilo nikakve dvojbe. U jesen 1991. godine dao sam otkaz, oprostio se s obitelji, kupio kartu za Zagreb i prijavio se u Zbor narodne garde. Raspoređen sam na prvu crtu bojišta u istočnoj Slavoniji kao običan pješak – prisjeća se Blažević.

Prošao je teške rovovske borbe na ratištima, preživio rat bez velikih priznanja i povlastica te se nakon demobilizacije tiho vratio svakodnevnom životu.

Važan doprinos dijaspore nastavljen je i nakon završetka ratnih djelovanja. Brojne iseljeničke obitelji financirale su obnovu kuća, škola, crkava i društvenih objekata u svojim rodnim krajevima. Mnoge općine i gradovi upravo toj pomoći duguju brži oporavak nakon rata.

Povjesničari ističu kako je doprinos hrvatskog iseljeništva bio višestruk – financijski, humanitarni, politički i moralni. Premda je teško precizno izmjeriti njegov ukupni opseg, nema dvojbe da su zajedništvo i solidarnost hrvatskih iseljenika predstavljali važan oslonac Hrvatskoj u najtežim trenucima stvaranja neovisne države.

Tri desetljeća nakon završetka Domovinskog rata priče o pomoći hrvatske dijaspore ostaju trajni podsjetnik da se domovina nije branila samo na prvim crtama bojišnice, nego i u hrvatskim zajednicama diljem svijeta, gdje su tisuće ljudi svojim radom, donacijama i angažmanom pokazale da udaljenost ne može oslabiti osjećaj pripadnosti vlastitoj domovini.

Nisu željeli dijasporu u Domovini

No ima i onih koji su imali primjedbe i smatraju da se nije dovoljno uvažavao doprinos dijaspore obrani Hrvatske. Tako je Ante Glibota, poznati hrvatski politički emigrant i jedan od uglednijih članova dijaspore u jednoj emisiji na HRT-u izjavio kako je dijaspora bila dominantan element pobjede u Domovinskom ratu, ali da ona je na neki način prevarena. – Tuđman je htio dijasporu, no cijeli krug oko njega je želio sve ostalo, ali ne i dijasporu u domovini. Prema tome, ona je oplindrana, pokradena i poslana natrag. Gdje god je htjela nešto napraviti, svuda je bila zaustavljena. Nemojmo se zavaravati. Ta dijaspora i danas je otvorena, kazao je Glibota.

Prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman više je puta isticao kako je hrvatsko iseljeništvo bilo jedan od ključnih oslonaca u stvaranju neovisne Hrvatske. U svojim obraćanjima naglašavao je da su zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske te politička, financijska i humanitarna potpora iseljeništva predstavljali važan čimbenik u obrani hrvatske neovisnosti.

Njegov politički nasljednik za nedavnog posjeta Kanadi Andrej Plenković istaknuo je također da Hrvatska cijeni doprinos dijaspore koja joj je financijski pomagala u Domovinskom ratu. On je poručio predstavnicima hrvatske zajednice u kanadskom Hamiltonu da su u vremenima Domovinskog rata pomagali Hrvatskoj i financijski participirali, de facto, u oslobodilačkom Domovinskom ratu koji je temelj suvremene Hrvatske. – Mi to uistinu cijenimo i nastojimo njegovati te odnose maksimalno koliko možemo”, kazao je Plenković. Za gospodarski uspjeh Hrvatske “posebno” je važna hrvatska dijaspora, dodao je premijer u Hrvatskom sportskom i društvenom centru u Hamiltonu, prenio je Jutarnji list.

Na koncu premijer, koji je u prvom službenom posjetu hrvatskog premijera Kanadi, rekao je da hrvatska vlada provodi načelo predsjednika Franje Tuđmana o jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske. A to načelo ne smije biti samo prigodničarsko nego stvarno i to u onom najpozitivnijem smislu dobrobiti naroda i države sa svim pozitivnim vrijednostima zapadnoeuropske demokracije.

Piše: Ivica Buljan

Foto: AI, Ured Predsjednika RH

*Ovaj tekst i sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije.