Henrik Degen – Vječni Zvonar zvona, koja zvone stoljećima

Priredio: Ivica Buljan

Jedna mala uličica kod Ribnjaka nosi ime Henrika Degena najpoznatijeg zagrebačkog ljevaoničara, koji se posebno isticao lijevajući velika zvona.

Ovaj marljivi čovjek, njemačkog porijekla kakvih je u 19. Stoljeću bio pun Zagreb i koji su zapravo gradili i formirali naš glavni grad zajedno s drugim stanovnicima. Rođen je u Lübecku, oko 1801., a umro je u Molvama 4. listopada 1861. prilikom sklapanju ugovora o izradbi zvona, do kraja vjeran svom zanatu i poslu

Impresivnih 260 Degenovih zvona registrirano je na području Hrvatske. Godine 1833. došao je u Zagreb, gdje je dobio posao u zagrebačkoj ljevaonici zvona koju je vodio Antun Schiffer. No poznati zagrebački ljevaoničar nažalost preminuo je iduće godine, a Degen se 1837. vjenčao Schifferovom udovicom te je uzeo u zakup Schiffer ljevaonicu zvona. Suprotno od Schiffera, koji je prezirao ornamentaciju i svoje natpise obično smještao između dviju jednostavnih crta, Degen je gore i dolje stavljao široke vijence od ruža ili hrastovih grančica s klasjem. U izradbi manjih zvona nije uvijek pazio na simetriju, već je figure, ornamente i natpise raspoređivao tako da ispune cijelu površinu zvona. Uz dotadašnje latinske natpise prvi je počeo stavljati i hrvatske (1835).

Od njegovih radova značajno je to što je pretalio 1837. staro zvono svetog Ladislava, koje su izlili još 1721., Ivan Foresti i Baltazar, i izlio novo istog imena. Novo zvono rastaljeno je 1916. tijekom Prvog svjetskog rata radi ratnih potreba. No Degenov najveći posao i rad zbio se 1843. Kad je izlio dotad najveći brončani odljev u Hrvatskoj. To zvono znano je kao zvono Svetog Trojstva ili Veliki zvon. Visina zvona iznosi 2,16 metara, promjer 2,21 metara, a masa 6453 kilograma. Ta dva zvona lijevana su za zagrebačku katedralu te su smatrana remek-djelima zvonoljevarstva.

Za dopremu zvona iz zvonoljevačnice u Zvonarničkoj ulici do pred katedralu Degen je dao izraditi i posebna kola jer obična ne bi mogla podnijeti toliku težinu. Kola je vuklo osam jakih bijelih volova, okićenih cvijećem i vijencima. Prijevoz su pratili svi Zagrepčani uz glazbu, a zvonila su sva zvona na svim zagrebačkim crkvama. Zvono je blagoslovljeno 12. listopada, a u toranj je bilo podignuto 18. listopada 1843. godine.

Tom je prigodom Degen stao pod napravljene skele, za koje su neki govorili da su preslabe i rekao: “Ako se skele sa zvonom sruše, neka i mene živoga pokopaju.” Kako bilježe kronike tog vremena kad su zvono sretno smjestili i kada je ono prvi puta zazvonilo, sav je okupljeni Božji narod pred katedralom pokleknuo.
Zvono sa svojom težinom od 6.452,5 kg i dubokim snažnim glasom, čulo se uokrug do 20 km. Zagreb je tada imao 20,000 stanovnika koji su uživali u njegovom pozivajućem i očaravajućem glasu. Danas je zvono spojeno na elektromotor, koji zvono pokreće prema točno određenom rasporedu.

Izvor: Wikipedia i Hrvatski biografski leksikon

Foto: Hrvatska tehnička encikopedija